Sveti Ilija nas uči: Bog je svuda oko nas – u osmijehu djeteta, u lahoru…
srpanj 21st, 2011
Sveti je Ilija (slavimo ga 20. srpnja) tzv. ljetni svetac. To je svetac koji se nije pokorio pomodnim težnjama svoje generacije, koji nije pogodovao ljudskim hirovima, nego su mu ispred svega bili Božji principi, Božji zakon, osobito u moralnom obliku. To ga je često koštalo puno truda, uvjeravanja, jer ljudi nisu uvijek skloni onima koji ih žele odvratiti od lagodnog i nemoralnog života. Zbog toga je puno trpio i od onih na vlasti koji su, da sačuvaju svoj ugled i položaj, pogodovali ljudima pa i na toj razini nemorala i nepoštovanja vjerskih načela koje su Židovi onog vremena jasno prepoznavali u porukama koje je Bog ostavio Mojsiju. Biblija je zabilježila mistično iskustvo tog čovjeka vjere davne starine, proroka i sveca Ilije.
Čeznuo je za iskustvom Božje blizine. Strpljivo je čekao da osjeti Boga, da ga se dotakne. Bilo je to na jednom brdu. Bio je sam na ulazu u jednu pećinu. Kad to čitam, mislim na sva naša brda, na naše planine i planinare, na naše izlete i šetnje. Bilo bi divno kad bi se takve naše šetnje i putovanja, izleti i godišnji odmori mogli pretvoriti u iskustvo Božje blizine. Međutim, jedinstveno je to Ilijino iskustvo. Doživio je oluju i snažni vihor; zbio se potres; bilo je požara i ognja; svaki je put pomislio – to je valjda Bog na djelu, tu je Bog. Svaki je put bio spreman pokloniti se do zemlje pred tajnom prisutnoga Boga. I sigurno je, prema našem današnjem razmišljanju, da je i tu bio Bog, da je Bog svuda na djelu.
No, Ilija u svojoj najdubljoj čežnji za Bogom još uvijek nije bio zadovoljan. Tada je osjetio doticaj blagog lahora, doticaj nježnog povjetarca. I pao je ničice. Znao je: Bože, tu si! I Biblija dalje govori o njegovu razgovoru s Bogom i o njegovu poklonstvu pred tajnom Prisutnoga. Htio bih da i nas taj svetac nečemu pouči. Volio bih da njegovi štovatelji njegovu zaštitu osjete i danas, kad im je zaštita i pomoć neba i te kako potrebna! Na osobit način želim da ovaj svetac pomogne svima nama otkriti Božju blizinu, kako bi nas onda Bog oblikovao u ljude po svome srcu.
Na sliku Ilijina iskustva, htio bih da počnemo otkrivati Boga u blagom povjetarcu, u dragoj hladovini, u osmijehu djeteta, u ljubaznosti prodavačice, u uslužnosti službenice, u požrtvovnosti najbližih, u dobroti žene, u vjernosti muža. Htio bih da se znamo pokloniti prisutnome Bogu u svim tajnama života gdje osjećamo da ima smisla živjeti, jer još ima blagosti, jer ima dobrote. Nadajmo se: dočekat ćemo i blagi lahor, nježni povjetarac i znat ćemo: Bože, nikad nas nisi zaboravio!
